Da li je ovo niz nesrećnih okolnosti, nekompetentnost institucija, pokušaj da se zaustavi evropski put Crne Gore – ili možda uvod u dublji društveni haos koji prijeti samom opstanku države?
Jesmo li ponovo na istorijskoj raskrsnici, gdje bijemo tuđe bitke i plaćamo tuđu cijenu, da bi nam kasnije opet rekli: „Ko vas je tjerao?“
Događaj na Zabjelu: Slučajnost ili dobro osmišljeni scenario?
Jedna od definicija haosa kaže da je to “naizgled nasumično ponašanje”. Upravo ta riječ – naizgled – najbolje opisuje sve što se Crnoj Gori dešava posljednjih godina.
Incident na Zabjelu, tokom kojeg policija nije reagovala na vrijeme, pa su građani preuzeli stvar u svoje ruke uz povike “Ubij, ubij, ubij”, postao je simbol društva koje sve više gubi povjerenje u institucije i poredak.
Da li je riječ o slučajnosti ili o pažljivo režiranom planu?
Dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić vodi verbalne napade, odmah ga prate lokalni politički akteri – Knežević, pa potom i Demokrate. Cijela nacija se u trenu dijeli, etiketira, građanima se prijeti, a priča o vizama postaje novo sredstvo političkog pritiska. Sve djeluje kao lanac događaja iz iste kuhinje, s jasnim ciljem – izazvati nemire i paniku.
Može li se incident na Zabjelu povezati sa skoro izbjegnutim haosom u Nikšiću ili provokacijom na mostu, gdje su slavili osuđenog ratnog zločinca? Ako može, zašto institucije ćute? Zašto nadležni uvijek kasne, kao da su zatečeni? Da li je sve zaista spontano – ili samo tako izgleda?
Na internetu se lako mogu pronaći mnogo teži zločini od onog na Zabjelu, ali tada niko nije izvlačio Srbe iz stanova, prijetio im smrću, niti im uvodio vize. Pa čemu onda ova masovna histerija?
Možda zato što ne gledamo dovoljno pažljivo. Mnogi događaji djeluju kao nepovezani, beznačajni i izolovani. Ali kada ih sagledamo zajedno, postaje jasno da ništa nije tek “naizgled” – već da iza prividnog haosa postoji jasan cilj.
Zato ostaje pitanje: svjedočimo li nizu nesrećnih okolnosti, nesposobnosti vlasti, pokušaju da se Crna Gora zaustavi na evropskom putu – ili početku potpunog društvenog rasula?
Možda smo, po ko zna koji put, ponovo na Mojkovcu – bijemo tuđe bitke, da bi nam kasnije rekli: „Ko vas je tjerao?“