Prema podacima iz nekadašnjeg lista Privrednik, žene su još u doba srednjovjekovne srpske države svojim radom i umijećem s preslicom i iglom podigle razinu kreativnosti i kvalitete života u domaćinstvima. Osim što su bile vješte u ručnim radovima, nosile su najveći teret obiteljskog života – brinule o djeci, vodile kuću i istodobno radile rame uz rame s muškarcima u polju
Njihov doprinos bio je temelj svakodnevice, a njihova uloga daleko šira od uobičajene slike o domaćici: bile su stvarateljice, radnice i nositeljice kulturne tradicije
Privrednik i emancipacija žena: temelj srpske seoske privrede i identiteta
Krajem 19. stoljeća, Savez srpskih zemljoradničkih zadruga i njegovo glasilo Privrednik postavili su temeljnu ideju svog djelovanja – emancipaciju Srba u Austro-Ugarskoj, kako na političkom, tako i na gospodarskom planu. No, ono što se danas često zaboravlja jest da je Privrednik jednaku pozornost posvećivao i ženama, ističući njihovu ključnu ulogu u razvoju obitelji, zadruga i čitave zajednice
U prvim godinama rada, točnije između 1900. i 1901. godine, uredništvo lista pokrenulo je feljton „Uloga žene u našem privrednom radu“, koji je zauzimao naslovne stranice. Autor tekstova bio je Aćim Đermanović, tadašnji tajnik Saveza, koji je naglašavao da bez žena nema ni napretka ni očuvanja narodnog identiteta. Njegova poruka bila je jasna – u procesu obnavljanja zadruga žene moraju biti prepoznate kao ravnopravne nositeljice privrednog i društvenog života
Žena kao oslonac kuće, zadruga i narodne privrede
Đermanović je u svojim tekstovima isticao da se razvoj narodne privrede mora temeljiti na mudrosti, vještini i odgovornosti žena. „Kada govorimo o narodnoj privredi,“ pisao je, „moramo se prije svega sjetiti žene, temelja našeg obiteljskog i društvenog života.“
Prema njegovu shvaćanju, upravo su žene, zahvaljujući svom radu i rukotvorinama, očuvale obraz naroda u vremenima gospodarskog pada
Privrednik je osobitu pozornost posvećivao ženama u poljoprivredi, jer je većina stanovništva tada živjela od zemlje. Žena-poljoprivrednica bila je „stup kuće i zadruge“, jer je uz brigu o djeci i domaćinstvu svakodnevno radila i u polju. U feljtonu su citirane narodne poslovice koje su to potvrđivale:
„Žena drži tri ćoška kuće, a muž samo jedan“ ili „Ne stoji kuća na zemlji, nego na ženi“
Narodna poezija i pjesme, poput one „Hrani majka dva nejaka sina u gladne godine, na preslicu i desnicu ruku“, korištene su kao dokaz duboko ukorijenjenog poštovanja prema ženskom radu
Prema podacima Privrednika, žene su dan završavale tek oko 10 ili 11 sati navečer, a ustajale već u dva ili tri ujutro, često radeći u mraku. Taj neumorni ritam rada pokazivao je njihovu izdržljivost i predanost obitelji
Od preslice do narodnog identiteta
Jedan od najvažnijih doprinosa ženskog rada bila je izrada odjeće i tekstilnih proizvoda. Gotovo svaka kuća sijala je lan ili konoplju, a žene su od tih materijala izrađivale odjeću, stolnjake, pokrove i druge potrepštine
Đermanović je ponosno pisao da su „žene s preslicom i iglom“ još u srednjem vijeku podigle razinu kreativnosti i kvalitete života, te da su srpske rukotvorine stoljećima bile naprednije od onih u bogatijim zemljama poput Engleske ili Španjolske
Njihovim rukama nastala je i srpska narodna nošnja, čime su ne samo oplemenile kulturu, nego i učvrstile temelje domaće tekstilne industrije
„Nije svejedno proizvodi li narod sam svoju odjeću ili je kupuje – jer u prvom slučaju novac ostaje u narodu, a u drugom izmiče iz njegovih ruku“, pisao je Privrednik
Žensko zajedništvo kao pokretač napretka
Presudnim čimbenikom uspjeha pokazalo se žensko zajedništvo. „Ženski poslovi“ obavljali su se uz okupljanje žena iz cijelog sela, što je s vremenom preraslo u prela – mjesta na kojima se tkalo, pjevalo i prenosila narodna predanja
Čak i kad su Osmanlije pokušale zabraniti tkanje ćilima kako bi ostvarile monopol, prela su opstala kao žarišta kulturnog i narodnog pamćenja. Na taj način žene su postale čuvarice jezika, pjesme i nacionalne svijesti
Privrednik je često naglašavao da ni osvajači nisu uspjeli uništiti „kućnu industriju“, jer je to bio prostor u kojem je „carovala žena“
Kad su porodične zadruge počele propadati, upravo su se žene najviše trudile da ih održe. U narodnim pjesmama bile su prikazivane kao pomiriteljice braće i čuvarice zajedništva, dok su „muške glave“ često prikazivane kao one koje razjedinjuju
Naslijeđe koje traje
Đermanović je svoje tekstove završavao riječima:
„Da nam žena u privrednom radu zauzme mjesto na kojem bi carovala – pa da nas vidi Bog!“
Privrednikovi suradnici nastavili su s istom porukom: „Ugledajte se, Srbi, na Srpkinje.“
Premda se danas ta retorika može doimati arhaičnom, povijesno gledano, rad Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga i „Privrednika“ bio je pionirski. Njihovo djelovanje označilo je početke govora o ženskoj emancipaciji, radu i solidarnosti, daleko prije nego što su te teme ušle u moderni društveni diskurs